{"id":5776,"date":"2025-12-04T08:29:42","date_gmt":"2025-12-04T08:29:42","guid":{"rendered":"https:\/\/ivinj.com\/?page_id=5776"},"modified":"2025-12-11T09:54:40","modified_gmt":"2025-12-11T09:54:40","slug":"verice-sa-ivinja","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/ivinj.com\/en\/verice-sa-ivinja\/","title":{"rendered":"Verice sa Ivinja"},"content":{"rendered":"<div data-elementor-type=\"wp-page\" data-elementor-id=\"5776\" class=\"elementor elementor-5776\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-6fa0e1e2 e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"6fa0e1e2\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-5276260a elementor-widget elementor-widget-page-title\" data-id=\"5276260a\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-settings=\"{&quot;align_mobile&quot;:&quot;center&quot;}\" data-widget_type=\"page-title.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t<div class=\"hfe-page-title hfe-page-title-wrapper elementor-widget-heading\">\n\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<a href=\"https:\/\/ivinj.com\/en\">\n\t\t\t\t\t\t<h2 class=\"elementor-heading-title elementor-size-default\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\tVerice sa Ivinja  \n\t\t\t<\/h2> \n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-6694e5c1 elementor-widget elementor-widget-hfe-breadcrumbs-widget\" data-id=\"6694e5c1\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"hfe-breadcrumbs-widget.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t<nav aria-label=\"Breadcrumb\"><ul class=\"hfe-breadcrumbs hfe-breadcrumbs-show-home\"><li class=\"hfe-breadcrumbs-item hfe-breadcrumbs-first\"><span class=\"hfe-breadcrumbs-home-icon\"><\/span><a href=\"https:\/\/ivinj.com\/en\"><span class=\"hfe-breadcrumbs-text\">HOME PAGE<\/span><\/a><\/li><\/ul><\/nav>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-f1a7071 e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"f1a7071\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-625071c e-con-full e-flex wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-child\" data-id=\"625071c\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-f8de913 aleft elementor-widget elementor-widget-wgl-double-heading\" data-id=\"f8de913\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"wgl-double-heading.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"wgl-double-heading\"><div class=\"dblh__subtitle\">Pri\u010de koje \u010duvaju Tisno<\/div><h3 class=\"dblh__title-wrapper\"><span class=\"dblh__title dblh__title-1\">VERICE SA IVINJA<\/span><\/h3><\/div>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-7cf16f0 elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"7cf16f0\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p><span>Tekst je izvorno autorsko djelo autorice Jelene Obratov i objavljujemo ga u izvornom obliku, bez lektorskih ili uredni\u010dkih intervencija.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-8fa4474 e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"8fa4474\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-31dcab8 e-con-full e-flex wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-child\" data-id=\"31dcab8\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-54be5a8 elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"54be5a8\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p><span style=\"font-weight: 400;\">Sunce je tek provirilo na modro, jutrom okupano nebo. Sanjivi cvrkuti ptica izmjenjivali su se sa \u0161u\u0161tanjem li\u0161\u0107a obli\u017enjih stabala smokve koja su ove godine Frani po prvi put obilnije rodile. Naslonio je Frane glavu na svoje umorne, radom pro\u0161arane ruke, odmoriv\u0161i na trenutak od prije\u0111enog puta do maslinika. Mahnuo je Mandi i Anti koji su pro\u0161li pokraj zajedni\u010dkog puta i ustao se da pobere ono sitno uroda maslina \u0161to je rodilo ove godine u nekad rasko\u0161nom biskupskom masliniku.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Eee, da je ostala ona desetina za biskupskog namjesnika i ko zna kakovog jo\u0161 poglavara, meni uprav ni za za\u010diniti ne bi ostalo- razmi\u0161ljao je Frane.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Odmahnuo je rukom da odagna misli koje mu ionako ne\u0107e donijeti ni mira ni vi\u0161e uroda. Popeo se oprezno, ali spretno, na najvi\u0161u letvicu drvenih skala naslonjenih na maslinu. Okrenuo se put Makirine i pogledao prema crkvici svetoga Martina koja se, ba\u0161 kao i za\u0161titnik po kojem je dobila ime, uzdignula iznad ostataka ranokr\u0161\u0107anske vile\u00a0 da bi proturje\u010dila svakom vremenu i logici svega dana\u0161njeg.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u0160ta bi ja volija da san se rodija u ono vrime, pa da pro\u0161etan onon viletinon,\u00a0 da mi se ljudi klanjaju, a sveci tapet prostiru prid noge. Di bi mi bija kraj, ru\u010da bi sa biskupima, liga sa gospojama, a drugi bi za me smokve su\u0161ili i ove masline brali &#8211; sanjarija je Frane na sav glas<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; A jesi bleka, i da si se rodija u ono vrime ne bi tebe oto dopalo! Ti bi opet za biskupe smokve i masline bra i ruke zemljon \u0161porkiva- vikne mu Ante, dok se Mande slatko smijuljila<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ajde k vragu, Ante, dr\u017e se ti svoga posla a meni pusti da sanjivan, to je barenko jo\u0161 mukte u ovome \u0161porkome svitu &#8211; ljutito uzvrati Frane, si\u0111e sa skala i krene brati masline.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">\u010cinilo se da vrijeme leti i zadubljen u masline nije Frane ni primijetio da se skoro smrklo i da su Ante i Mande odavno oti\u0161li doma, bez pozdrava.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Krenuo je skupljati svoje stvari u jutenu vre\u0107u koju je donio na ramenu, skale je privezao uz maslinu i uputio se put ku\u0107e. Nije Frane imao ni traktor ni auto i svaki dan je u polje na Ivinju dolazio pje\u0161ke. U Dazlinu je i\u0161ao kad bi ga preveza sin, susjed Mate ili netko od \u017eenine rodbine, ali za do Ivinja nikome se nije htio moliti dok su ga noge slu\u017eile.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">-Da san bija malo pametniji i zaveza ovu gubicu moga san s Antom i Mandom pojti doma, ali vrag je u jeziku i ne zna\u0161 Frane na lipe, pa sad gazi do O\u0161trice &#8211; razmi\u0161ljao je naglas.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Tek \u0161to je krenuo i zagazio kojih par stotina metara, na Volujaku je za\u010duo traktor i stao mahati svom snagom ne bi li ga ovaj u traktoru primjetio. U tom trenutku, poku\u0161av\u0161i zako\u010diti, proklizala su kola od traktora, voza\u010d je izgubio kontrolu i svom silinom je sletio u jarak, pokupiv\u0161i zadnjim kolom i Franu.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Traktor se prevrnuo, voza\u010d je uspio isko\u010diti, ali Frane nije bio te sre\u0107e. Odbacilo ga je od traktora dvadesetak metara u grmlje te je glavom udario u kamen koji je ukopan virio izme\u0111u grmlja. Izgubio je Frane svijest i uzalud su ga dozivali i voza\u010d Pave i njegova sestra Marta, Frane je tonuo u duboki san, a opet u isto vrijeme kao da je bio svjestan i sebe i svoje okoline, samo na neki posve druga\u010diji na\u010din.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Sve je bilo obavijeno nekom izmaglicom i sunce se borilo da proviri, iako je Frane bio dovoljno svjestan da bi znao kako je ve\u0107 trebao pasti mrak. Ni\u0161ta mu nije bilo jasno i poku\u0161ao se pridignuti na noge, ali nije uspijevao.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">-\u010cekaj, polako, ja \u0107u ti pomo\u0107i- za\u010duo je Frane glas iz daljine. Okrenuo je glavu prema njemu i ugledao predivnu djevojku duge plave kose, vezane u pun\u0111u i tamnih zelenih o\u010diju, koje su se \u010dinile tu\u017enim i odsutnim iako je u isto vrijeme djevojka razvukla usne u \u0161iroki osmjeh kao da mu se silno raduje.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u0160ta&#8230;\u0161ta mi se dogodilo&#8230;koji vrag? &#8211; buncao je Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ima si nesri\u0107u, poklopija te traktor, ali ne brini, vode si na sigurnom- odgovorila je djevojka dok je bezbri\u017eno vrtila u rukama kraj svoje crvene trave\u0161e privezane preko crnoga fu\u0161tana.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; A dite moje, kako na sigurnom, le\u017eim na tlohu, udrija san glavon, ne mogu se krenuti nauznak niti dignuti, a tebe niti ne poznivam \u2013 procijedio je Frane jedva kroz zube jer ga je glava ve\u0107 poprili\u010dno boljela<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ja sam Lucija, sve \u0107e biti u redu, samo dojdi s menom.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">U tom trenu kad mu je ona pru\u017eila ruku da se pridigne, u\u010dini se Frani da se pridignuo s lako\u0107om i da je svaka bol nestala. Ruka koju mu je pru\u017eila bila je plaha i bez stiska, ali ga je sna\u017eno vukla naprijed. Noge kao da su same lebdile i preskakale grmlje i blatnjavu zemlju po Volujaku, bez da je osje\u0107ao ikakvu te\u017einu u njima. Lucija ga je tako dovela do velikih masivnih visokih drvenih vrata,na\u010detih zubom vremena, koja su se sama \u0161irom otvorila tek \u0161to su zakora\u010dili pred njih. Kao pod nogama prostiralo se unutra kameno zdanje ome\u0111eno oronulim drvenim prozorima kroz koje je dopirao miris svje\u017eine mora. Zidove su krasili svojevrsni ostaci mozaika obojanog kamena, a na tlu su se izmjenjivale crne i bijele kamene plo\u010de neravnih oblika, kao da ti se pod nogama prostrla kakva \u0161ahovska plo\u010da. Frane je zbunjeno promatrao prostor u koji ga je Lucija dovela dok se ona veselo vrtila po sredi\u0161tu prostorije, izgubiv\u0161i na tren onu tugu u svojim o\u010dima.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Vidi&#8230;svi\u0111a li ti se? Vode me je sklonija \u017eivot, potle nego \u0161ta san ostala sama -cvrkutala je Lucija, ne skrivaju\u0107i ponos svojim krovom nad glavom iako je Frane podignuv\u0161i glavu shvatio da prostorija i nema pristojnog krova.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Svi\u0111a&#8230;- promrmljao je Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; &#8230;iako ne znam ni di san, a bogami ni \u0161ta radin vode!<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Pomalo, sve \u0107u ti ispri\u010dati, dojdi da ti poka\u017een jo\u0161 malo &#8211; ponovno mu je pru\u017eila svoju plahu, gotovo nevidljivu ruku.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Krenuo je Frane za njom dok su se pred njim smjenjivali duga\u010dki hodnik i nekoliko prostorija, ispunjenih raznim zidovima i pregradama. Poku\u0161avao je pohvatati smisao svih tih hladnih, nevje\u0161to \u017ebukanih, a opet urednih i velebnih zidova. Jedna od prostorija bila je ispunjena velikim kamenim posudama koje su djelovale poput ogromnih kamenica.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Bi\u0107e da su se ljudi nekad u ovome kupali, samo bogami ne znan jesu li se kupali u vodi ili u ulju &#8211; pomislio je, a hodnik se dijelio dalje na prostorije koje su izgledale kao spava\u0107e sobe ili se Frani barem tako \u010dinilo.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Lucija je \u0161utjela i vrtila se od sre\u0107e \u010ditavo vrijeme, \u017eurno skaku\u0107u\u0107i iz jedne u drugu prostoriju, pa je nije niti poku\u0161avao ne\u0161to priupitati.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Hodnik je zavr\u0161avao na \u010distini koju su mo\u017eda nekada mogli nazivati dvori\u0161tem jer je bilo prostrano i izlazilo ravno do mora. Mogao je zamisliti obitelj koja sjedi i odmara u ljetnoj hladovini tog kamenog dvori\u0161ta.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Vidi\u0161, nekome je davno ovo bija dom, a meni je skloni\u0161te za du\u0161u koja ne more doma ni mira najti. Dom mi je bija tu, stotinjak koraka iza ove crkve svetog Martina kojoj si se tako divija danas dok si bra masline &#8211; zapo\u010dela je Lucija svoju pri\u010du dok ju je Frane zbunjeno gledao<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Kako&#8230;kako ti zna\u0161 da san se divija crkvi?!<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Puno ja toga znan, ali nemoj se bojati, nisam tu da ti na\u0161kodin &#8211; rekla je pokazuju\u0107i mu mjesto gdje da sjedne pokraj nje, tik uz more.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u017divila sam s bratom i njegovom \u017eenom u potleu\u0161ici koju su nam ostavili roditelji. Umrli su rano, kad sam ja imala svega 14 godina, jedno za drugim u razmaku od tek dvi godine. Od bolesti, rekli su nam, a ja bi rekla od mi\u017eerije i tuge. &#8211; sjetno je zapo\u010dela Lucija i ponovno je Frane gotovo mogao rukom dotaknuti tugu njenih zelenih o\u010diju.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u017divili smo od polja i maslinika, ali kad bi dali desetinu biskupskim namjesnicima ostajalo bi nam jedva dovoljno za pre\u017eivljavanje. Ja sam pomagala u kuvanju i \u010duvanju bratove dice, a svaki minut svog slobodnog vrimena provodila sam u crkvi u koju si ti danas tako \u010deznutljivo gleda. Oltar sa oslikanim likom svetoga Martina bija mi je skloni\u0161te za sve moje strahove, \u010de\u017enje i molitve. Don Luka mi nije branija dolaziti ve\u0107 bi \u010desto zna sisti uz mene i \u0161utnjom me podr\u017eavati, pogledom mi olak\u0161avati.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Kod don Luke na ispomo\u0107 u poslovima u vrtu dolazija je Stipan iz O\u0161trice. Bio je smi\u0161an i vridan, desetak godin stariji od mene, ali svejedno, nije moje srce marilo za godine, ve\u0107 bi zatancalo \u010dim bi ga o\u0107utilo, a o\u010di zaiskrile \u010dim bi ga ugledale. Znao je don Luka za moje osje\u0107aje, nisam mu ih niti tribala ispovidati.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Stipan je \u017eivija sam, bez ikoga svoga i \u017eelija je napuniti svoj dom \u017eenskom toplinom i mirisom dice. Niko nije bio sritniji od mene kad me je zajedno s don Lukom do\u0161a isprositi kod brata i neviste &#8211; nasmijale su se Lucijine o\u010di i napunile \u017earom dok je redom, u dahu prepri\u010davala Frani sve \u0161to mu je imala za re\u0107i o sebi. A onda je za\u0161utjela na kratko vrijeme koje se \u010dinilo kao vje\u010dnost.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; I? \u0160to se dogodilo? Pristali su, je li tako? &#8211; nestrpljiv je bio Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Jesu, ali tra\u017eili su da ostavin u ku\u0107i sve \u0161ta sam imala i da ba\u0161 ni\u0161ta ne ponesem sa sobom. Morala sam ostaviti i dotu koju mi je mater skromno spremala i anke sve uspomene na mater i oca. Na dan vin\u010danja iz ku\u0107e sam iza\u0161la u starim izno\u0161enim papu\u010dama i ve\u0161ti koja je bila najstarija od svih koje sam imala&#8230;ni bor\u0161e, ni uzlja od lancuna, ni \u0161ake suvih smokav&#8230;ni\u0161ta! Dopratili su me do crkve, okrenuli le\u0111a i oti\u0161li. Ugledav\u0161i me don Luka nije moga sakriti tugu, a Stipan me samo \u010dvrsto uzeja za ruku i reka:<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ne brini, mo\u017eda su te ostavili bez i\u010dega, al nas dvoje skupa \u0107emo stvoriti sve.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Bila sam sritna i \u017ealosna u isto vrime, ali don Luka se uz Stipana tako\u0111er pobrinija da mi odagna sjetu koja me pritiskala u grdima. Nakon skromnog obreda nas troje smo sili na kamenu klupu isprid crkve i don Luka je neprimjetno iz sve\u0107eni\u010dkog ve\u0161tita izvuka malu drvenu \u0161katulicu i stavija mi je na dlan.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ovo je za tebe, Lucija, da ti donese sri\u0107u i blagoslov u \u017eivotu i braku. Hvala ti za svu ljubav prema crkvi i Gospodinu, sad je red da tu ljubav podili\u0161 sa Stipanom. Meni ih je poklonila moja mati kada sam se zaredija, a ja ih poklanjam tebi jer si moje dite u Gospodinu. \u010cuvaj ih i nosi svakoga dana i ma \u0161ta se dogodilo, molim te ne prodaji ih i ne otu\u0111uj od sebe &#8211; kazao je<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ostala san incukana i ne znan jesam li vi\u0161e otvorila o\u010di ili usta. Otvorila sam \u0161katulicu, a u njoj su stajale prekrasne okrugle zlatne nau\u0161nice, verice kako smo ih mi Ti\u0161njani zvali, na kojima su poput grozdova bile nanizane tri zlatne bu\u0107ice ka tri murvice. Sijale su u mojoj blidoj ruci kao grumen o zlata. Bio je to jedini i najlip\u0161i poklon koji san ikad dobila i bila san presritna. Don Luka je bija moj otac i moja mati, glas od Gospodina i mir moje du\u0161e koji mi je na put nanio Stipana kojeg sam silno zavolila. Stavila san ih tada i nisan ih skidala nikada, osim kad san i\u0161la na po\u010dinak. Bila sam sigurna da su te verice bile zavit moje sri\u0107e jer u skromnom, ali veselom ku\u0107erku stvorila san Stipanu i sebi dom. Radili smo u polju, lovili ribu i \u017eivili mirnim \u017eivotom i bila san posve sigurna da ba\u0161 tako izgleda sri\u0107a. Sve dok&#8230;- progutala je Lucija grumen rije\u010di \u0161to su joj zapele u grlu<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Sve dok?<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ajde, pri\u010daj, ne more\u0161 sada stati &#8211; nestrpljivo \u0107e Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u2026sve dok bratova \u017eena nije jednog dana osvanila na vratima i rekla da je brat puno bolestan i da me \u017eeli viditi.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Nisi valjda oti\u0161la?!<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Jesan\u2026 jer brat mi je&#8230;- slegnula je Lucija ramenima i nastavila:<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Bija je u groznici cile no\u0107i, bunca je i dr\u017ea me \u010dvrsto za ruku. Kad je kona\u010dno zaspa, nisam ga tila ostaviti, ve\u0107 sam se stisla i zaspala pokraj njega. Netom prije skinila sam verice koje mi je poklonija don Luka i spremila ih u jaketu u kojoj san do\u0161la. Brat je ujutro usnija na vje\u010dni po\u010dinak, a ja sam ga obukla, spremila za ukop, otrla suze koje jo\u0161 nisu bile prisu\u0161ile i pozvala don Luku te smo ga svi zajedno ispratili na zadnje po\u010divali\u0161te kod Svetoga duha. Osta je don Luka nakon sprovoda sa neviston i dicom, a ja sam se vrnila doma. Tek nave\u010der kad sam rukom posegnila rukom kako bi skinila verice san se sitila da sam ih spremila u jaketu, ali \u010dim sam posegnila istom rukom u d\u017eep, shvatila san da ih nema.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Kako nema, pa jesu ti ispale ili \u0161ta? &#8211; uznemireno \u0107e Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Nisu. Bila san taj dan beskrajno tu\u017ena. Izgubila san brata i ka da to nije bilo dosta izgubila san i zavit svoje sri\u0107e, bila san uvjerena u to. Sazna je don Luka da ih je nevista uzela iz jakete i prodala nekoj \u017eeni na Ivinju za male \u0161olde. Brzo nakon sprovoda skupila je sve stvari i dicu, prodala ku\u0107u susjedima i oti\u0161la. Na sve smo na\u010dine poku\u0161ali saznati koja je to \u017eena i otkupiti verice od nje, ali niti smo uspili saznati ko je ona niti smo vratili verice.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; A onda je sve krenilo nizbrdo\u2026 &#8211; zastala je na trenutak, ustala i pogledala prema moru<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ovo morsko plavetnilo i \u0161kuro ljudsko zlo mi je uzelo sve ono \u0161to mi je ostalo. Turci su upali na Ivinj, dok smo bili na nedjeljnoj misi. Spalili su crkvu iz koje je narod bi\u017ea spa\u0161avaju\u0107i goli \u017eivot. Nismo uspili pobi\u0107i na otok nego smo bi\u017ee\u0107i prid njima izgubili jedno drugo. Spalili su nam crkvu, a Don Luka i Stipan su pobigli prema morskoj strani i Zloselu,\u00a0 ne bi li se domogli broda i spasili tako \u0161ta vi\u0161e ljudi. Nisu uspili, dovatili su ih obojicu i utopili u pli\u0107aku Makirine, a ja san se danima sakrivala u \u0161umi po O\u0161trici dok se nisam domogla otoka, ne znaju\u0107i za njih dvojicu. Kroz tri dana san doznala sve, iako je srce znalo odma. Od toga dana sve je za mene stalo &#8211; i vrime i san i \u017eivot &#8211; pognila je Lucija glavu.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u017da mi je&#8230;stvarno tu\u017ena pri\u010da, Luce &#8211; promrmljao je Frane poku\u0161avaju\u0107i sakriti suzu koja mu je navla\u017eila oko<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Skon\u010dala san od tuge za njima, ne znan ni kad ni kako, ali du\u0161a mi se ugasila odma, a tilo nakon godine dana. Od onda mi du\u0161a sama luta ovim prostranstvom, me\u0111u ovin golin zidovima se sakrivan i ne mogu prona\u0107i svoj mir da usnen vje\u010dni san uz svoga Stipana i sklopin ruke na molitvu uz blagoslov don Luke. One su mi verice donile silnu sri\u0107u i odnile je u isti tren. Virujen da u njima spava moj mir i dok god su u rukama koje ih nisu s ljubavlju prigrlile i kojima ne pripadaju, ne\u0107u mo\u0107i usniti svoj mir. O\u0107e\u0161 li mi pomo\u0107i Frane\u2026o\u0107e\u0161 li barenko poku\u0161ati?- zaplakala je Lucija nijemo, bez suza gledaju\u0107i ga onim tu\u017enim o\u010dima<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ne znam kako bi ti ja moga pomo\u0107i&#8230;ako ti luta\u0161 ovim zidinama godinama onda su i verice godinama pitaj Boga di i na kojoj poliveri od svita &#8211; nemo\u0107no \u0107e Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ja virujen da su vode, da nisu daleko i da me zato ovo misto tolike godine i desetlje\u0107a dr\u017eu ka \u0161pagom da su me vezali za kolonu od ovoga svita. Ne pu\u0161taju me dok ih ne najden di su i uzmen iz ruku kojima nisu svete &#8211; odgovori mu ona i u trenu mu ispusti ruku i potr\u010di prema masliniku s druge strane kamenih zidova. Uzalud je Frane dozivao i poku\u0161ao potr\u010dati za njom, magla joj je zamela svaki trag, a plava kosa koja se obrisima nazirala stopila se s maglom i nestala negdje izme\u0111u stabala, u trenu.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Bo\u017ee, u \u0161ta si me uvalija, \u0161ta mi se doga\u0111a&#8230;je li ova divojka \u0161ta joj je \u017eivot pri\u010depija srce zaozbiljno s menon ode razgovarala se ili san skroz porebambija? Lucijaaaa, Luceeee&#8230;.- pita se i doziva je na sav glas Frane i u tom dozivanju probudio se na nekom sasvim drugom mjestu. Bio je u svojoj ti\u0161njanskoj ambulanti, zamotane glave le\u017eao je na nosilima i jo\u0161 uvijek pogledom tra\u017eio Luciju.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Koju sad Luciju tra\u017ei\u0161, oli nema\u0161 ti doma svoju gospoju \u0161ta se Vinka zove? &#8211; za\u010du\u0111eno je propitkiva doktor Arsen i nastavio:<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ili ima\u0161 potres od mozga ili si skroz propuva&#8230; tre\u0107ega nema<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Nije doktore, ne brinite, bit \u0107u ja dobro, sanjiva san ne\u0161to dok san bija valjda u nesvisti i \u010dinilo mi se tako stvarno da san rukon moga zagrabiti u taj san &#8211; re\u010de mu Frane<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ajde onda lipo, slobodan si i nadan se da ti je ta Lucija iz snova barenko lipa i da si ima u \u0161ta gledati dok si sanjiva. Mo\u017eda bi i ja triba glavon dikoder udariti pa bi se i meni kakva koder Lucija prikazala &#8211; smijuljija se doktor prate\u0107i ga do vrata<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Oti\u0161ao je Frane ku\u0107i, ispri\u010dao je svojoj Vinki i djeci sve \u0161ta mu se dogodilo, ali nitko od njih nije tom njegovom polusvjesnom snu i igrokazu pridavao puno va\u017enosti. \u017divot je nosio \u017ervanj u koji kad u\u0111e\u0161 iz njega te\u0161ko izlazi\u0161, a jo\u0161 te\u017ee ima\u0161 sluha za ne\u010dije snove i halucinacije.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Frane ipak mira nije mogao prona\u0107i i svaki odlazak u polje satima je sjedio na onom mjestu uz more na kojem je sjedio s Lucijom i mogao se zakleti da je sjedio na istom kamenu kao i onda s njom. Lucija mu je dolazila svaki dan u snove, ali nije razgovarala, nije mu prilazila, samo su joj tu\u017ene o\u010di virile kao da vire iza ogledala u Franinoj sobi.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Budio se Frane u znoju i nemiru mjesecima i mira nije mogao prona\u0107i, a onda je jednog dana pri odlasku u polje ugledao, tik uz mjesto gdje je ono sjedio s Lucijom, nekakvi automobil i ljude kako se vrzmaju posvuda, nih desetak. U\u017eurbanim korakom je krenuo do njih kako bi ih priupitao tko su i \u0161to rade. Ispalo je da su arheolozi i da imaju saznanja o dodatnim nalazi\u0161tima na Ivinju. Nije Frane bio siguran da je razumio \u0161to to zna\u010di, ali se nadao da si ti silni ljudi ne\u0107e njegovoj Luciji poremetiti mir. Obilazio ih je on svakoga dana, gledao kako strpljivo otkrivaju kamen\u010di\u0107 po kamen\u010di\u0107 dok nisu izniknuli silni zidovi, na\u010deti zubom vremena i prirodne sile. Zidovi koje su arheolozi otkrivali naslanjali su se na ve\u0107 odavno prona\u0111ene i iskopane zidove vile koji su Franu tako podsje\u0107ali rasporedom na one kojima je \u0161etao s Lucijom i kojima ga je ona vodila. Svaki novi zid bio je novi podsjetnik, a tu\u017ene Lucijine o\u010di su i dalje svakog dana Frani dolazile u san.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">A onda su jednog dana, negdje naslonjeni na jedan od tih ve\u0107 iskopanih zidova, prona\u0111eni ostaci prve grobnice. Mjesecima su trajali iskopi i istra\u017eivanja, silni ljudi su se smjenjivali i Frane je gotovo svakodnevno bio tamo.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Naviknuti ve\u0107 na njega, dijelili su arheolozi s njim svaki novi prona\u0111eni detalj, a on kao da je slagao mozaik u svojoj glavi, sve dok jednog jutra nisu iz ve\u0107 prona\u0111ene grobnice prona\u0161li i izvadili ba\u0161 njih &#8211; nau\u0161nice o kojima je Lucija pri\u010dala, zavjet njezine sre\u0107e i istodobno simbol gubitka i silne tuge. Zamolio je Frane arheologe da ih uzme u ruku, pa\u017eljivo uz njihovu asistenciju. Kad su mu ih spustili na dlan, onako zemljom i vremenom obilje\u017eene, krenule su mu suze. Nije mogao niti se trudio bilo kome \u0161to obja\u0161njavati. Istu je ve\u010der po\u017eelio Luciji u snu povikati da ih je prona\u0161ao i jedva je \u010dekao usnuti.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Kad je do\u0161ao ku\u0107i, obitelj ga je do\u010dekala za stolom, okupljena onako kako se okupljaju kad imaju ne\u0161to va\u017eno podijeliti. Sin i nevjesta su mu\u00a0 objavili da \u0107e postati djed, da \u0107e mu nevjesta podariti prvo unu\u010de. Bila je to silna radost za njega i njegovu obitelj i na tren je zaboravio na Luciju i nau\u0161nice, a kad mu je doprla do misli, nije \u017eelio obiteljsku radost zasjeniti svojim \u201cnebuloznim\u201d pri\u010dama o Luciji, kako su uku\u0107ani znali re\u0107i. Lucija mu je i tu ve\u010der u san do\u0161la s jednako tu\u017enim o\u010dima i sva radost toga dana zbog nau\u0161nica i o\u010dekivanja prinove u obitelji nestala je u tim o\u010dima, utopila se. Nije ga slu\u0161ala u snu, nije se radovala onome \u0161to joj je govorio, kao da nije ni pogled uputila prema njemu. Dolazila mu je tako odsutna svaki dan i dalje u san kao da se ba\u0161 ni\u0161ta promijenilo nije.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Osam mjeseci kasnije rodila se Frani unu\u010dica, a on joj je dan nakon ro\u0111enja kod zlatara u \u0160ibeniku dao izraditi predivne filigranske nau\u0161nice prema onima koje su prona\u0111ene na Ivinju, onima za koje je Frane vjerovao da pripadaju njegovoj Luciji.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Na dan kad je unu\u010dica stigla iz bolnice, na kreveti\u0107u su je u drvenoj kutijici do\u010dekale predivne nau\u0161nice.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; \u0106a\u0107a, zna\u0161 li kako \u0107e ti se zvati unuka?- s osmjehom na licu priupitao je sin Franu dok su sjedali za stol da se pogoste svi zajedno.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Ne znan sinko, meni je svejedno, va\u017eno da je \u017eiva o zdrava- odgovori on<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Zvat \u0107e se Lucija &#8211; dobaci nevjesta<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Frane je ostao zate\u010den, u mjestu ukopan i nije znao od sre\u0107e progovoriti ni slova, a kamoli sastaviti re\u010denicu. Preplavile su ga emocije i suze su mu krenule niz obraze i stale se mije\u0161ati s osmijesima.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">-Toliko si nas poludija s tom pri\u010dom da smo ti eto odlu\u010dili podariti Luciju i u tvom stvarnom \u017eivotu, da ne mislu ljudi da si pro\u0161vika &#8211; dobaci sin i svi se krenu smijati u isti glas, zagrliv\u0161i Franu kojem nisu stajale kliziti suze niz lice.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">On se pridigne i uzme malenu u naru\u010dje pa otvori kutijicu s nau\u0161nicama.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">&#8211; Neka ti ove verice donesu sri\u0107u i blagoslov, ka \u0161ta si ga i ti dite donila meni &#8211; sa suzama u o\u010dima spustio je Frane usne na obraz malene Lucije.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Te no\u0107i sanjao je \u201esvoju\u201c Luciju. Bila je predivna, obu\u010dena u crveni fu\u0161tan s bilom podsuknjom i sve\u010danom trave\u0161om i \u0111iletinon, ba\u0161 ka \u0161ta bi se ti\u0161njanske gospoje nakitile kad je dan od fe\u0161te u selu. Okretala se ba\u0161 kao i onoga dana, ali ne po zemlji nego po silnom plavetnilu izme\u0111u pahuljastih oblaka, dok hladnih zidina \u201enjezine\u201c vile sa Ivinja nije bilo na vidiku. Uzela mu je ruku, prislonila je uz svoj hladni obraz na svega par sekundi i potom mahnula i oti\u0161la sa osmjehom na usnama, bez trunke one tuge u svojim zelenim o\u010dima.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Vi\u0161e nikada se Lucija nije Frani\u00a0 javila u snu i iako mu je nedostajala, bio je sretan \u0161to su i on i ona prona\u0161li svoj mir. Mir, koji \u0107e donijeti sre\u0107u i blagoslov za njegovu malenu Luciju, nadao se Frane.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">A nau\u0161nice, one iskopane?<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">One su izlo\u017eene u vitrini na\u0161eg improviziranog muzeja, ali nadajmo se da postoji negdje neki sanjar koji \u0107e obrisati pra\u0161inu s njih i o\u017eiviti ih kako bi mi Ti\u0161njanke imale samo na\u0161 komad nakita za sve vike vikova.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Verice sa Ivinja NASLOVNICA Pri\u010de koje \u010duvaju Tisno VERICE SA IVINJA Tekst je izvorno autorsko djelo autorice Jelene Obratov i objavljujemo ga u izvornom obliku, bez lektorskih ili uredni\u010dkih intervencija.\u00a0 Sunce je tek provirilo na modro, jutrom okupano nebo. Sanjivi cvrkuti ptica izmjenjivali su se sa \u0161u\u0161tanjem li\u0161\u0107a obli\u017enjih stabala smokve koja su ove godine Frani po prvi put obilnije rodile. Naslonio je Frane glavu na svoje umorne, radom pro\u0161arane ruke, odmoriv\u0161i na trenutak od prije\u0111enog puta do maslinika. Mahnuo je Mandi i Anti koji su pro\u0161li pokraj zajedni\u010dkog puta i ustao se da pobere ono sitno uroda maslina \u0161to je rodilo ove godine u nekad rasko\u0161nom biskupskom masliniku. &#8211; Eee, da je ostala ona desetina za biskupskog namjesnika i ko zna kakovog jo\u0161 poglavara, meni uprav ni za za\u010diniti ne bi ostalo- razmi\u0161ljao je Frane. Odmahnuo je rukom da odagna misli koje mu ionako ne\u0107e donijeti ni mira ni vi\u0161e uroda. Popeo se oprezno, ali spretno, na najvi\u0161u letvicu drvenih skala naslonjenih na maslinu. Okrenuo se put Makirine i pogledao prema crkvici svetoga Martina koja se, ba\u0161 kao i za\u0161titnik po kojem je dobila ime, uzdignula iznad ostataka ranokr\u0161\u0107anske vile\u00a0 da bi proturje\u010dila svakom vremenu i logici svega dana\u0161njeg. &#8211; \u0160ta bi ja volija da san se rodija u ono vrime, pa da pro\u0161etan onon viletinon,\u00a0 da mi se ljudi klanjaju, a sveci tapet prostiru prid noge. Di bi mi bija kraj, ru\u010da bi sa biskupima, liga sa gospojama, a drugi bi za me smokve su\u0161ili i ove masline brali &#8211; sanjarija je Frane na sav glas &#8211; A jesi bleka, i da si se rodija u ono vrime ne bi tebe oto dopalo! Ti bi opet za biskupe smokve i masline bra i ruke zemljon \u0161porkiva- vikne mu Ante, dok se Mande slatko smijuljila &#8211; Ajde k vragu, Ante, dr\u017e se ti svoga posla a meni pusti da sanjivan, to je barenko jo\u0161 mukte u ovome \u0161porkome svitu &#8211; ljutito uzvrati Frane, si\u0111e sa skala i krene brati masline. \u010cinilo se da vrijeme leti i zadubljen u masline nije Frane ni primijetio da se skoro smrklo i da su Ante i Mande odavno oti\u0161li doma, bez pozdrava. Krenuo je skupljati svoje stvari u jutenu vre\u0107u koju je donio na ramenu, skale je privezao uz maslinu i uputio se put ku\u0107e. Nije Frane imao ni traktor ni auto i svaki dan je u polje na Ivinju dolazio pje\u0161ke. U Dazlinu je i\u0161ao kad bi ga preveza sin, susjed Mate ili netko od \u017eenine rodbine, ali za do Ivinja nikome se nije htio moliti dok su ga noge slu\u017eile. -Da san bija malo pametniji i zaveza ovu gubicu moga san s Antom i Mandom pojti doma, ali vrag je u jeziku i ne zna\u0161 Frane na lipe, pa sad gazi do O\u0161trice &#8211; razmi\u0161ljao je naglas. Tek \u0161to je krenuo i zagazio kojih par stotina metara, na Volujaku je za\u010duo traktor i stao mahati svom snagom ne bi li ga ovaj u traktoru primjetio. U tom trenutku, poku\u0161av\u0161i zako\u010diti, proklizala su kola od traktora, voza\u010d je izgubio kontrolu i svom silinom je sletio u jarak, pokupiv\u0161i zadnjim kolom i Franu. Traktor se prevrnuo, voza\u010d je uspio isko\u010diti, ali Frane nije bio te sre\u0107e. Odbacilo ga je od traktora dvadesetak metara u grmlje te je glavom udario u kamen koji je ukopan virio izme\u0111u grmlja. Izgubio je Frane svijest i uzalud su ga dozivali i voza\u010d Pave i njegova sestra Marta, Frane je tonuo u duboki san, a opet u isto vrijeme kao da je bio svjestan i sebe i svoje okoline, samo na neki posve druga\u010diji na\u010din.\u00a0 Sve je bilo obavijeno nekom izmaglicom i sunce se borilo da proviri, iako je Frane bio dovoljno svjestan da bi znao kako je ve\u0107 trebao pasti mrak. Ni\u0161ta mu nije bilo jasno i poku\u0161ao se pridignuti na noge, ali nije uspijevao. -\u010cekaj, polako, ja \u0107u ti pomo\u0107i- za\u010duo je Frane glas iz daljine. Okrenuo je glavu prema njemu i ugledao predivnu djevojku duge plave kose, vezane u pun\u0111u i tamnih zelenih o\u010diju, koje su se \u010dinile tu\u017enim i odsutnim iako je u isto vrijeme djevojka razvukla usne u \u0161iroki osmjeh kao da mu se silno raduje. &#8211; \u0160ta&#8230;\u0161ta mi se dogodilo&#8230;koji vrag? &#8211; buncao je Frane &#8211; Ima si nesri\u0107u, poklopija te traktor, ali ne brini, vode si na sigurnom- odgovorila je djevojka dok je bezbri\u017eno vrtila u rukama kraj svoje crvene trave\u0161e privezane preko crnoga fu\u0161tana.\u00a0 &#8211; A dite moje, kako na sigurnom, le\u017eim na tlohu, udrija san glavon, ne mogu se krenuti nauznak niti dignuti, a tebe niti ne poznivam \u2013 procijedio je Frane jedva kroz zube jer ga je glava ve\u0107 poprili\u010dno boljela &#8211; Ja sam Lucija, sve \u0107e biti u redu, samo dojdi s menom.\u00a0 U tom trenu kad mu je ona pru\u017eila ruku da se pridigne, u\u010dini se Frani da se pridignuo s lako\u0107om i da je svaka bol nestala. Ruka koju mu je pru\u017eila bila je plaha i bez stiska, ali ga je sna\u017eno vukla naprijed. Noge kao da su same lebdile i preskakale grmlje i blatnjavu zemlju po Volujaku, bez da je osje\u0107ao ikakvu te\u017einu u njima. Lucija ga je tako dovela do velikih masivnih visokih drvenih vrata,na\u010detih zubom vremena, koja su se sama \u0161irom otvorila tek \u0161to su zakora\u010dili pred njih. Kao pod nogama prostiralo se unutra kameno zdanje ome\u0111eno oronulim drvenim prozorima kroz koje je dopirao miris svje\u017eine mora. Zidove su krasili svojevrsni ostaci mozaika obojanog kamena, a na tlu su se izmjenjivale crne i bijele kamene plo\u010de neravnih oblika, kao da ti se pod nogama prostrla kakva \u0161ahovska plo\u010da. Frane je zbunjeno promatrao prostor u koji ga je Lucija dovela dok se ona veselo vrtila po sredi\u0161tu prostorije, izgubiv\u0161i na tren onu tugu u svojim o\u010dima. &#8211; Vidi&#8230;svi\u0111a li ti se? Vode me je sklonija \u017eivot, potle nego \u0161ta san ostala sama -cvrkutala je Lucija, ne skrivaju\u0107i ponos svojim krovom nad glavom iako je Frane podignuv\u0161i glavu shvatio da prostorija i nema pristojnog krova. &#8211; Svi\u0111a&#8230;- promrmljao je Frane &#8211; &#8230;iako ne<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"elementor_header_footer","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-5776","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5776"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5808,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5776\/revisions\/5808"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}