{"id":5820,"date":"2025-12-22T12:59:31","date_gmt":"2025-12-22T12:59:31","guid":{"rendered":"https:\/\/ivinj.com\/?page_id=5820"},"modified":"2025-12-22T13:01:01","modified_gmt":"2025-12-22T13:01:01","slug":"tisnjanska-1792","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/ivinj.com\/en\/tisnjanska-1792\/","title":{"rendered":"Ti\u0161njanska 1792."},"content":{"rendered":"<div data-elementor-type=\"wp-page\" data-elementor-id=\"5820\" class=\"elementor elementor-5820\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-7b6a17bc e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"7b6a17bc\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-7a34e707 elementor-widget elementor-widget-page-title\" data-id=\"7a34e707\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-settings=\"{&quot;align_mobile&quot;:&quot;center&quot;}\" data-widget_type=\"page-title.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t<div class=\"hfe-page-title hfe-page-title-wrapper elementor-widget-heading\">\n\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t<a href=\"https:\/\/ivinj.com\/en\">\n\t\t\t\t\t\t<h2 class=\"elementor-heading-title elementor-size-default\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\n\t\t\t\tTi\u0161njanska 1792.  \n\t\t\t<\/h2> \n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/a>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-bc208e8 elementor-widget elementor-widget-hfe-breadcrumbs-widget\" data-id=\"bc208e8\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"hfe-breadcrumbs-widget.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t<nav aria-label=\"Breadcrumb\"><ul class=\"hfe-breadcrumbs hfe-breadcrumbs-show-home\"><li class=\"hfe-breadcrumbs-item hfe-breadcrumbs-first\"><span class=\"hfe-breadcrumbs-home-icon\"><\/span><a href=\"https:\/\/ivinj.com\/en\"><span class=\"hfe-breadcrumbs-text\">HOME PAGE<\/span><\/a><\/li><\/ul><\/nav>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-24af5bb2 e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"24af5bb2\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-1aed986a e-con-full e-flex wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-child\" data-id=\"1aed986a\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-27e6ee51 aleft elementor-widget elementor-widget-wgl-double-heading\" data-id=\"27e6ee51\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"wgl-double-heading.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"wgl-double-heading\"><div class=\"dblh__subtitle\">Pri\u010de koje \u010duvaju Tisno<\/div><h3 class=\"dblh__title-wrapper\"><span class=\"dblh__title dblh__title-1\">Ti\u0161njanska 1792.<\/span><\/h3><\/div>\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-21f1061c elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"21f1061c\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p><span>Tekst je izvorno autorsko djelo autora Daria Mikulandre i objavljujemo ga u izvornom obliku, bez lektorskih ili uredni\u010dkih intervencija.<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-37f1f7a7 e-flex e-con-boxed wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-parent\" data-id=\"37f1f7a7\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\">\n\t\t\t\t\t<div class=\"e-con-inner\">\n\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-5f02147f e-con-full e-flex wpr-particle-no wpr-jarallax-no wpr-parallax-no wpr-sticky-section-no wpr-column-slider-no wpr-equal-height-no e-con e-child\" data-id=\"5f02147f\" data-element_type=\"container\" data-e-type=\"container\" data-settings=\"{&quot;background_background&quot;:&quot;classic&quot;}\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-element elementor-element-40eaab17 elementor-widget elementor-widget-text-editor\" data-id=\"40eaab17\" data-element_type=\"widget\" data-e-type=\"widget\" data-widget_type=\"text-editor.default\">\n\t\t\t\t<div class=\"elementor-widget-container\">\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t<p><span style=\"font-weight: 400;\">Pada ki\u0161a. Ona ljetna. Ali nekako, \u010dudno, umjesto da ubrzo prestane, i sunce osvijetli otoke u kanalu, cijeli dan je bilo obla\u010dno. Za kolovoz, mo\u017eda pretjerano. Ljutac, Hrbo\u0161njak, Bisaga, Mimonjak ne izgledaju kao otoci, nego k&#8217;o neke izrasline iz sivog mora, koje je priroda obojala u zeleno i kamenosivo. \u0160to sve \u0161kuro nebo mo\u017ee u\u010diniti!? Koji akvarel?!<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Konj i njegov jaha\u010d vukli su se polagano od Ivinja, ostavljaju\u0107i polako sv Martina u dnu uvale.. Jo\u0161 uvijek se vide ru\u0161evine oko ove najstarije ti\u0161njanske crkve i tragovi neprestalnih turskih upadanja i plja\u010dki. Gotovo je mrak\u00a0 i bijela staza jedva da se nazire na putu koji vodi prema Murteru. I jaha\u010d je na sebi, kao i sv Martin, nosio nekakvu tamno crvenu pelerinu, podosta zaprljanu od crnog ivinjskog blata. Nositi pelerinu u kolovozu nije ba\u0161 obi\u010daj no danas je zaista bilo prohladno.. kao da je jesen.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Tih dana Bartul Gelpi gotovo da je izgubio svaku nadu. Ovo je bio ve\u010d tre\u0107i put kako bezuspje\u0161no odlazi u \u0160ibenik tra\u017ee\u0107i presvijetlog biskupa Venancija Felixa Scottija da ga barem primi. Bio je upozoren od mnogih sve\u0107enika na biskupovu naglu narav, ljudi su pri\u010dali kako je nekog iz Zlosela doslovno izbacio iz ureda, kako je jedna \u017eena sa na\u0161ih otoka zamalo zavr\u0161ila na stupu srama, da je svom stricu zadarskom nadbiskupu Scottiju okrenuo le\u0111a na jednoj misi.. i jo\u0161 podosta,\u00a0 no ima i onih glasina koje vele kako je pastir iznimno odlu\u010dan i ustrajan da se prave ideje, posebice one oko izgradnje pojedinih crkava i ostalog. I Bartul je upravo igrao na taj \u201ekarik\u201c.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Pro\u0161lo je ve\u0107 skoro pa stolje\u0107e kako je njegova obitelj do\u0161la iz Bergama. Nekako ga se sje\u0107a u magli, njegovih ravnih tornjeva, kupole katedrale i dakako zidina koje su ga opasavale. Kao mali, poku\u0161avao ih je sve pretr\u010dati u jednom danu, no izgleda su graditelji bili uporniji od neograni\u010dene dje\u010da\u010dke ma\u0161te koja je uvijek iznova brojala korake koliko mu treba da ih sve obi\u0111e. Danas ga na rodni Bergamo podsje\u0107a ti\u0161njanski kampanel koji se upravo u to vrijeme zavr\u0161io, i kao da mu fali jo\u0161 ona piramida ili kupola na vrhu&#8230; no Bartulu se ipak svi\u0111a ovakav jer su zvonici u Bergamu upravo ovakvi, veliki, dominantni, i idu gore sve do neba.\u00a0 Ba\u0161 poput molbi vjernoga puka. One su uvijek otvorene, nepatvorene, neskivene, i ne prekriva ih nikakav svod, niti kapa.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Odmah na obali, malo iza crkve sv Roka, Gelpijevi su napravili svoje novo gnijezdo, upravo poput gnijezda, onako u krug, sa bunarskom krunom u nevelikom atriju, na kojoj je i dan danas njihov grb. Krenuli su iz Lombardije na put, onako preko no\u0107i, jer \u017eivot u Bergamu vi\u0161e nije bio lak. Niti bezopasan. Otac je uspio unov\u010diti ono ne\u0161to imovine koje su posjedovali, a zajedno sa onim najnu\u017enijim krenuli su u novi \u017eivot. Na\u017ealost, nisu mogli ponijeti puno stvari. Samo uspomene. Da, i ono najvrijednije. Jednu, na drvu, naslikanu sliku Bogorodice sa malom Ivanicom koja je u obiteljskog domu Gelpijevih od pamtivijeka. Bartol je se sje\u0107a od svog ro\u0111enja. Bila je u ulaznom holu prekrasne obiteljske vile u Bergamu u blizini katedrale i svatko tko je u\u0161ao u Gelpijevih, vidio je tu sliku i obavezno izrekao potiho molitvu \u201eAve Maria, gratia plena\u2026\u201c.. I danas je slika tu, no smje\u0161tena u maloj, za plemi\u0107ku ku\u0107u izrazito skromnoj, na brzinu slo\u017eenoj ku\u0107noj kapeli Gelpijevih, na prvom katu njihove ku\u0107e u Tisnom.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Te 1792. Bartol je odlu\u010dio da svoju ku\u0107nu kapelu, zapravo priru\u010dnu sobu na prvom katu, zamjeni pravom crkvom, i to iz dva razloga. Slika Majke Bo\u017eje iz Caravaggia trebala je prikladnu obiteljsku kapelu, dostojnu ugleda majke Bo\u017eje. Jednako kao i ugleda i ponosa same obitelji Gelpi. S druge strane, zadnjih nekoliko desetlje\u0107a njihova ku\u0107a, i prostor oko nje postajalo je mjesto okupljanja tolikog broja ljudi koji su gotovo svakodnevno kle\u010dali ispred njihovih vrata i molili u sebi potiho molitve i molbe Majci Bo\u017ejoj. To je prvih godina bilo malo \u010dudno, \u010dak\u00a0 je odavalo i svojevrsnu \u010dast ovoj obitelji, no s vremenom je sve vi\u0161e ljudi navra\u0107alo iz svih dijelova Dalmacije, tako da su \u010dak prokuratori i ga\u0161taldi najve\u0107ih ti\u0161njanskih bratov\u0161tina, one sv Roka i sv Ante, po\u010deli mrmljati kako ljudi umjesto na ve\u010dernje pobo\u017enosti u njihove crkve radije dolaze ispred prozora Gelpijevih ili na po\u010detku ulice koja se polako penjala prema vrhu Bro\u0161\u0107ice.\u00a0 Taj dio brda bio je u vlasni\u0161tvu Gelpijevih i upravo je Bartul tu htio podi\u010di zavjetnu obiteljsku crkvicu.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Dakako, ni<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">\u0161<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">ta ne ide bez prob<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">lema.<\/span><span style=\"font-weight: 400;\"> Ovakva odluka trebala je blagoslov neuhvatljivog i naglog biskupa, \u0161to se mo<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">\u017e<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">da u <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">pr<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">vi mah i \u010dinilo najve\u0107i pr<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">o<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">blem. Drugi mo\u017eda i ve<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">\u0107i problem od toga <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">je \u0161to je sumje\u0161tane bilo te\u0161ko nagovoriti da zajedno grade ili bar pripomognu gradnju. Naime u zadnjih 150 godina Tisno <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">je<\/span><span style=\"font-weight: 400;\"> sagradilo \u010dak 3 crkve. Najprije o<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">n<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">u\u00a0 za\u0161titniku ribara sv Andriji na Ratu 1606. Nakon toga, vrlo brzo, da ih sa\u010duva od kuge, Ti\u0161njani su 1650. napravili crkvu sv <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">R<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">oka na obali. <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">T<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">u je sjedi\u0161te i bratov\u0161tine kojoj je pripadao <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">B<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">artul, a 1691. zav<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">r\u0161ena<\/span><span style=\"font-weight: 400;\"> je i ona sv Ante koju je biskup koristio kad je boravio u Tisnom u svojoj rezidenciji.\u00a0 Dakako i uz \u017eupnu sv Duha koja je pro\u0161irivana 1640. i uz koju je gra\u0111en velebni kampanel.. \u017dupnu su zavr\u0161ili sto godina prije, kako i stoji napisano uz grb biskupa \u0160tafili\u0107a \u201e\u00a0<\/span><i><span style=\"font-weight: 400;\">Eccl. Cons. MDXXXXVIII<\/span><\/i><span style=\"font-weight: 400;\">\u00a0\u201ePosve\u0107ena 1548.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Graditi nakon svega jo\u0161 jednu, bilo je u najmanju ruku hrabro.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Poku\u0161ao je Bartol to iznijeti na sjednici bratov\u0161tine, no svi odreda, pogotovo stariji ga\u0161taldi, prokuratori, \u0161krivani i gvardijani\u00a0 po\u010deli su nervozno i uznevjereno mahati rukama i mrmljati, da je Bartol odmah izgubio volju za razgovor. Uz to naveliko se ve\u0107 po\u010delo pri\u010dati kako je ti\u0161njanski kanal preuzak i kako valja izgraditi most, pa su neki ve\u0107 vlastima krenuli pri\u010dati kako je ve\u0107 krajnje vrijeme da se Murter pove\u017ee s mostom, \u0161to zaista za ovakav uzak kanal ne bi trebalo biti problem. No kako je vlast Venecije ionako bila lagano na izdisaju, i kako novca za javne radove gotovo i nije bilo, Bartol na to nije pretjerano ra\u010dunalo. Kao ni na pomo\u0107 du\u017eda, koji o Dalmaciji ba\u0161 i nije puno mario. Vi\u0161e ga je zanimalo sve ono \u0161to je dolazilo iz Francuske, ne bili se ikako za\u0161titila Serenissima od bilo kojeg utjecaja sa strane.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">I tako, nakon svega ostali su mu samo pouzdanje u svoje snage, a valjda \u0107e i Gospa nekog poslati. U biskupa se nije previ\u0161e nadao. Najprije ga treba uhvatiti, a ove 1792. Venancije Felix Scotti nije dolazio brodom u Tisno. Koja bi to ina\u010de bila fe\u0161ta.. jedrenjak gradskog na\u010delnika bi iz \u0160ibenika dovezao biskupa, sa svom svojom svitom, vezali bi ga malo dalje, ispod sv Andrije gdje je more uz obalu malo dublje, a onda bi biskup sve\u010dano na konju, u\u0161ao u mjesto, pra\u0107en mno\u0161tvom vjernika, uz sve\u010danu procesiju preko Rudine prema \u017eupnoj crkvi gdje bi se otpjevao \u201eTe Deum\u201c i \u201eVeni Creator spiritus\u201c u \u010dast naslovnika na\u0161e \u017eupe. Kako je sredina kolovoza, nade u dolazak biskupa svedene su prakti\u010dno na nulu. Sad kad ga je trebao za svoju ideju, Scotti nije dolazio to ljeto u Tisno.. i Bartulu je to zaista predstavljalo problem.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Imao je dodu\u0161e i par \u201eli\u0161inki\u201c u rukavu.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Jedna od njih je bila poznanstvom za bra\u0107om <\/span><span style=\"font-weight: 400;\">\u00a0<\/span><span style=\"font-weight: 400;\">Dall&#8217;Acqua,\u00a0Piom i Vickom (kako ga zovu ovdje). Obojica su do\u0161la iz Chioggie, a s njihovog oca je poznavao Bartulov otac dok je preko Chioggie dolazio u Veneciju. Vrla bra\u0107a su, kao vrsni me\u0161tri u kamenu, zadnjih godina navelike radile upravo po Murteru, a Bartulova ku\u0107a im je bila kao drugi dom. Bilo je pretjerano o\u010dekivati da bi gotovo svakodnevno sa Murtera i\u0161li nazad u \u0160ibenik u svoju radionicu odmah uz katedralni kampanel obitelji Teodo\u0161evi\u0107. Njima su fratri sa Krapnja 1772. iznajmili ku\u0107u u kojoj su oba brata imala radionicu, neposredno uz prozor presvijetlog biskupa, za koga su, \u0161to nije bezna\u010dajno, napravili i velebni oltar u njegovoj prvostolnici.\u00a0 Vicko i Pio su bili taj \u201eli\u0161i\u201c punat na koji je Bartul ra\u010dunao ako ne na\u0111e nikog tko bi mu pomogao da od biskupa dobije blagoslov i zapo\u010dme gradnju.\u00a0 Borave\u0107i zadnji put u \u0160ibeniku zamolio ih je da njegovu molbu, sro\u010denu onako prosto na malom komadu pergamena iz starih obiteljskih zaliha donesenih iz Bergama, uru\u010de Biskupu, uz nebeski zagovor Gospe iz Caravaggia. Ra\u010dunao je da \u0107e upravo ona u\u010diniti \u010dudo i krenuti u izgradnju \u201esvoje \u201e crkve\u201c na Bro\u0161\u010dici<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">A gradio bi upravo onako, kao i u Caravaggiu. Na dijelu brda u maslinama koje je bilo vlasni\u0161tvo obitelji Gelpi i u kojoj je trebala niknuti mala kapela namijenjena za Gospinu sliku.\u00a0 Na bra\u0107u Dall&#8217;Acqua nije ra\u010dunao u izgradnji jer su bra\u0107a ve\u0107 te godine dogovorile neki posao oko Splita. Vele na crkvi u Klisu, gdje trebaju isklesati novi oltar pa ih je u \u0160ibeniku bilo rijetko za vidjeti.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Dok se tako razmi\u0161ljaju\u0107i polako dovukao na konju do uvale prije samog mjesta, za\u010duje zvuk Zdravo Marije sa sv Andrije, te se onako, polu sjetno pomoli upravo za ovu nakanu.\u00a0 Polako ja\u0161u\u0107i do\u0111e i do kanala gdje je jedan ribar nestrpljivo sjedio u brodu, za\u010dudo ne sla\u017eu\u0107i mre\u017ee niti \u010diste\u0107i svoj brod u predve\u010derje lova.\u00a0 Bila je to nevelika gajeta, nekih nekoliko lakata duga, sa veslima sa strane, i nekom starom krpom, kako bi u Tisnom rekli \u201c\u0161tracom\u201c po sred prove.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">\u201e Gospodaru Bartule\u201c, ovamo, prodere se glas. Bio mi je to poznati glas ti\u0161njanskog mladi\u0107a Jure Miki\u0107a. Poznavao je taj glas jer je Jure redovno svra\u0107ao kraj vrata njihove ku\u0107e da bi onako\u00a0 u ti\u0161ini pobo\u017eno izmolio tihu molitvu\u2026 vjerojatno mole\u0107i za svoju majku koja ga je kao malog napustila u bolesti kuge, ostaviv\u0161i malu u\u0161te\u0111evinu za oltar Gospi u ti\u0161njanskoj \u017eupnoj crkvi. Od tada je crkva sv Duha njegov drugi dom, u kojem je Jure i sakristan i pjeva\u010d, uz katafalac i uz barjak, na zvonima i uz svije\u0107e. svugdje i za sve.. Poznavao je Juru Bartol jer su na sjednicama bratov\u0161tine sv Roka uvijek sjedili jedno uz drugog, a kad je Bartol izrekao onako poluglasno pred svima svoju zamisao o novoj crkvi na Bro\u0161\u010dici, jedino je Jure stisnuo njegovu ruku i rekao mu. \u201eGospodaru Bartole, sagradit \u0107emo je, makar nas dvoje sami\u201c. .\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">\u201eGospodaru Bartole, brzo, \u010dekaju vas, ne\u0161to je hitno. Donio je Marko Alborgheti danas neko pismo. I\u0161li su brodom. Do\u0161ao je prije sat vremena i meni su zapovjedili da vas \u010dekam ovdje i odmah prebacim. Navodno je pismo od biskupa, budu\u0107i je njegov pe\u010dat na njemu,.,,\u201c. Bartola kao da je ne\u0161to prenerazilo:. \u201eIdemo Jure, daj mi drugo veslo, br\u017ee \u0107emo zajedno\u201c.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Nekoliko zamaha, i brod je ve\u0107 bio na drugoj strani kanala. Dok je Bartol razmi\u0161ljaju\u0107i \u0161to bi to pismo zna\u010dilo, nezgrapno isko\u010di i zamalo se sru\u0161i na izlizani kamen na kojem je Jure privezao brod. Zastane i okrene se. Jure je natezao sidro, pripremaju\u0107i brod za tihi no\u0107ni san. Vidio je Jure da je Bartol negdje daleko u svojim mislima, i nije bio red da gospodara smeta sa svojim radoznalim pitanjima. Odlu\u010dio je ostati na brodu do je Bartul u \u017eurbi izlazio van. \u201eNe, ide\u0161 samnom.\u201c. \u201eJa?\u201c \u201eDa ti! Bio si uz mene, vjerovao si i vjerujem molio, da zajedno napravimo crkvu i sveti\u0161te. Ide\u0161 sa mnom doma! Kupi stvari i idemo!\u201c<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Gotovo tr\u010de\u0107i, proletjeli su uz Rudinu, pa uz Alborghetijeve, Banchetijeve, uz crkvu sv Roka, uljaru, da bi na kraju, u \u010dudu zaustavili se nekih 10-ak metara ispred ku\u0107e Gelpijevih. Tamo je ve\u0107 bilo podosta ljudi koji su Bartola i\u0161\u010dekivali, dok je pismo biskupa, osigurano crvenim pe\u010datom i kitnjastim biskupskim grobom, sve\u010dano stajalo na stolu. Pitao se samo kako se glas po mjestu tako brzo pro\u0161irio i tko je sve ljudima rekao da je to pismo upravo danas stiglo. Bila je to senzacija, jer niskupovo pismo ba\u0161 i nije tako \u010desto dolazilo u mjesto poput Tisnoga, a kad je ovako sve\u010dano ukra\u0161eno do\u0161lo, predstavljalo je vjerojatno ne\u0161to va\u017eno i senzacionalno. Uostalom, pitanje \u0161to u pismu uop\u0107e stoji napisano. Mo\u017eda ni\u0161ta vezano za crkvu.. Mo\u017eda samo ne\u0161to za neke radove oko biskupske rezidencije u Tisnom.. Mo\u017eda Mo\u017eda&#8230;<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">U\u0161av\u0161i u glavnu prima\u0107u sobu, onu na vrhu, u kojoj je na zidu visila i Gospina slika, pogleda sve oko sebe. Njegovi naju\u017ei su bili tu, a pismo, napisano na pergameni, stajalo je na sredini stola na srebrnom poslu\u017eivaoniku. Bilo je zavijeno, i osiguranom svilenom niti na kojem se jasno ocrtavao biskupski grb u crvenoj boji. Kao da ga je upravo ovaj \u010das tajnik preuzvi\u0161enog biskupa izlio i otisnuo biskupski grb na njemu.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Bartol, pomalo nervozno, do\u0111e do stola, uzme no\u017e, otvori pismo i zapo\u010dme naglas \u010ditati. Nije ni sam doku\u010dio za\u0161to ga \u010dita naglas, ali je osje\u010dao da ga upravo sad, u ovom trenutku treba i mora pro\u010ditati naglas, da ga svi \u010duju:\u00a0<\/span><\/p><p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Di\u010dnome sinu Bartolu, plemenitom Gelpiju,<\/span><\/i><\/p><p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Blagoslov i pozdrav u Kristu<\/span><\/i><\/p><p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Poznata mi je neobi\u010dna pobo\u017enoast di\u010dnog puka ti\u0161njanskog prema presvetoj slici na\u0161e Gospe iz sveti\u0161ta Caravaggio u Lombardiji a koja se \u010duva u va\u0161oj ku\u0107i..O tome mi je \u010dak \u0161tovi\u0161e pri\u010dao i moj veleu\u010deni stric zadarski nadbiskup Josip Grgur, kako neki i iz zadarske arhidieceze dolaze u Tisno, kako bi se pomolili ispred neobi\u010dne slike u ku\u0107i plemenitih Gelpija.\u00a0<\/span><\/i><\/p><p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Kako sam i sam redovno navra\u0107ao u Tisno, potaknut nekim posebnim duhom, \u017eelim dostaviti poticaj kako bi di\u010dnoj slici bilo prikladnije jednu crkvu ili kapelu na\u010diniti u Tisnom za cijelu okolicu ti\u0161njansku.\u00a0 Da razmi\u0161ljamo o istim idejama, do\u010duh od mojih suradnika, pa vam ovom prilikom \u017eelim potaknuti da Majci na\u0161oj podignete prikladan hram upravo u \u017eupi sv Duha Tisno. Neka vas u tome prati njezina za\u0161tita, a svojom pastirskom vla\u0161\u0107u, odobravam gradnju istog hrama. Poti\u010dem sve \u017eupljane dragog mi mjesta i \u017eupe sv Duha Tisno da tebi re\u010deni Bartole Gelpi, u tome svesrdno pomognu.\u00a0<\/span><\/i><\/p><p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Dano na Gospin \u017ee\u017ein godine gospodnje 1792.\u00a0 biskup Venancije Felix Scotti.<\/span><\/i><\/p><p>\u00a0<\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">U sobi je vladala ti\u0161ina.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Na svijetlu uljanice, mogle su se vidjeti samo suze ljudi.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Gospa se smije\u0161ila Ivanici.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">I svima njima.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Bartol uzme svete vode, prekrsti se ispred slike.\u00a0<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">I krene prema vani<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Ulicom na brdo.<\/span><\/p><p><span style=\"font-weight: 400;\">Gradnja je mogla po\u010deti.\u00a0<\/span><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ti\u0161njanska 1792. NASLOVNICA Pri\u010de koje \u010duvaju Tisno Ti\u0161njanska 1792. Tekst je izvorno autorsko djelo autora Daria Mikulandre i objavljujemo ga u izvornom obliku, bez lektorskih ili uredni\u010dkih intervencija. Pada ki\u0161a. Ona ljetna. Ali nekako, \u010dudno, umjesto da ubrzo prestane, i sunce osvijetli otoke u kanalu, cijeli dan je bilo obla\u010dno. Za kolovoz, mo\u017eda pretjerano. Ljutac, Hrbo\u0161njak, Bisaga, Mimonjak ne izgledaju kao otoci, nego k&#8217;o neke izrasline iz sivog mora, koje je priroda obojala u zeleno i kamenosivo. \u0160to sve \u0161kuro nebo mo\u017ee u\u010diniti!? Koji akvarel?! Konj i njegov jaha\u010d vukli su se polagano od Ivinja, ostavljaju\u0107i polako sv Martina u dnu uvale.. Jo\u0161 uvijek se vide ru\u0161evine oko ove najstarije ti\u0161njanske crkve i tragovi neprestalnih turskih upadanja i plja\u010dki. Gotovo je mrak\u00a0 i bijela staza jedva da se nazire na putu koji vodi prema Murteru. I jaha\u010d je na sebi, kao i sv Martin, nosio nekakvu tamno crvenu pelerinu, podosta zaprljanu od crnog ivinjskog blata. Nositi pelerinu u kolovozu nije ba\u0161 obi\u010daj no danas je zaista bilo prohladno.. kao da je jesen.\u00a0 Tih dana Bartul Gelpi gotovo da je izgubio svaku nadu. Ovo je bio ve\u010d tre\u0107i put kako bezuspje\u0161no odlazi u \u0160ibenik tra\u017ee\u0107i presvijetlog biskupa Venancija Felixa Scottija da ga barem primi. Bio je upozoren od mnogih sve\u0107enika na biskupovu naglu narav, ljudi su pri\u010dali kako je nekog iz Zlosela doslovno izbacio iz ureda, kako je jedna \u017eena sa na\u0161ih otoka zamalo zavr\u0161ila na stupu srama, da je svom stricu zadarskom nadbiskupu Scottiju okrenuo le\u0111a na jednoj misi.. i jo\u0161 podosta,\u00a0 no ima i onih glasina koje vele kako je pastir iznimno odlu\u010dan i ustrajan da se prave ideje, posebice one oko izgradnje pojedinih crkava i ostalog. I Bartul je upravo igrao na taj \u201ekarik\u201c. Pro\u0161lo je ve\u0107 skoro pa stolje\u0107e kako je njegova obitelj do\u0161la iz Bergama. Nekako ga se sje\u0107a u magli, njegovih ravnih tornjeva, kupole katedrale i dakako zidina koje su ga opasavale. Kao mali, poku\u0161avao ih je sve pretr\u010dati u jednom danu, no izgleda su graditelji bili uporniji od neograni\u010dene dje\u010da\u010dke ma\u0161te koja je uvijek iznova brojala korake koliko mu treba da ih sve obi\u0111e. Danas ga na rodni Bergamo podsje\u0107a ti\u0161njanski kampanel koji se upravo u to vrijeme zavr\u0161io, i kao da mu fali jo\u0161 ona piramida ili kupola na vrhu&#8230; no Bartulu se ipak svi\u0111a ovakav jer su zvonici u Bergamu upravo ovakvi, veliki, dominantni, i idu gore sve do neba.\u00a0 Ba\u0161 poput molbi vjernoga puka. One su uvijek otvorene, nepatvorene, neskivene, i ne prekriva ih nikakav svod, niti kapa. Odmah na obali, malo iza crkve sv Roka, Gelpijevi su napravili svoje novo gnijezdo, upravo poput gnijezda, onako u krug, sa bunarskom krunom u nevelikom atriju, na kojoj je i dan danas njihov grb. Krenuli su iz Lombardije na put, onako preko no\u0107i, jer \u017eivot u Bergamu vi\u0161e nije bio lak. Niti bezopasan. Otac je uspio unov\u010diti ono ne\u0161to imovine koje su posjedovali, a zajedno sa onim najnu\u017enijim krenuli su u novi \u017eivot. Na\u017ealost, nisu mogli ponijeti puno stvari. Samo uspomene. Da, i ono najvrijednije. Jednu, na drvu, naslikanu sliku Bogorodice sa malom Ivanicom koja je u obiteljskog domu Gelpijevih od pamtivijeka. Bartol je se sje\u0107a od svog ro\u0111enja. Bila je u ulaznom holu prekrasne obiteljske vile u Bergamu u blizini katedrale i svatko tko je u\u0161ao u Gelpijevih, vidio je tu sliku i obavezno izrekao potiho molitvu \u201eAve Maria, gratia plena\u2026\u201c.. I danas je slika tu, no smje\u0161tena u maloj, za plemi\u0107ku ku\u0107u izrazito skromnoj, na brzinu slo\u017eenoj ku\u0107noj kapeli Gelpijevih, na prvom katu njihove ku\u0107e u Tisnom.\u00a0 Te 1792. Bartol je odlu\u010dio da svoju ku\u0107nu kapelu, zapravo priru\u010dnu sobu na prvom katu, zamjeni pravom crkvom, i to iz dva razloga. Slika Majke Bo\u017eje iz Caravaggia trebala je prikladnu obiteljsku kapelu, dostojnu ugleda majke Bo\u017eje. Jednako kao i ugleda i ponosa same obitelji Gelpi. S druge strane, zadnjih nekoliko desetlje\u0107a njihova ku\u0107a, i prostor oko nje postajalo je mjesto okupljanja tolikog broja ljudi koji su gotovo svakodnevno kle\u010dali ispred njihovih vrata i molili u sebi potiho molitve i molbe Majci Bo\u017ejoj. To je prvih godina bilo malo \u010dudno, \u010dak\u00a0 je odavalo i svojevrsnu \u010dast ovoj obitelji, no s vremenom je sve vi\u0161e ljudi navra\u0107alo iz svih dijelova Dalmacije, tako da su \u010dak prokuratori i ga\u0161taldi najve\u0107ih ti\u0161njanskih bratov\u0161tina, one sv Roka i sv Ante, po\u010deli mrmljati kako ljudi umjesto na ve\u010dernje pobo\u017enosti u njihove crkve radije dolaze ispred prozora Gelpijevih ili na po\u010detku ulice koja se polako penjala prema vrhu Bro\u0161\u0107ice.\u00a0 Taj dio brda bio je u vlasni\u0161tvu Gelpijevih i upravo je Bartul tu htio podi\u010di zavjetnu obiteljsku crkvicu.\u00a0 Dakako, ni\u0161ta ne ide bez problema. Ovakva odluka trebala je blagoslov neuhvatljivog i naglog biskupa, \u0161to se mo\u017eda u prvi mah i \u010dinilo najve\u0107i problem. Drugi mo\u017eda i ve\u0107i problem od toga je \u0161to je sumje\u0161tane bilo te\u0161ko nagovoriti da zajedno grade ili bar pripomognu gradnju. Naime u zadnjih 150 godina Tisno je sagradilo \u010dak 3 crkve. Najprije onu\u00a0 za\u0161titniku ribara sv Andriji na Ratu 1606. Nakon toga, vrlo brzo, da ih sa\u010duva od kuge, Ti\u0161njani su 1650. napravili crkvu sv Roka na obali. Tu je sjedi\u0161te i bratov\u0161tine kojoj je pripadao Bartul, a 1691. zavr\u0161ena je i ona sv Ante koju je biskup koristio kad je boravio u Tisnom u svojoj rezidenciji.\u00a0 Dakako i uz \u017eupnu sv Duha koja je pro\u0161irivana 1640. i uz koju je gra\u0111en velebni kampanel.. \u017dupnu su zavr\u0161ili sto godina prije, kako i stoji napisano uz grb biskupa \u0160tafili\u0107a \u201e\u00a0Eccl. Cons. MDXXXXVIII\u00a0\u201ePosve\u0107ena 1548. Graditi nakon svega jo\u0161 jednu, bilo je u najmanju ruku hrabro.\u00a0 Poku\u0161ao je Bartol to iznijeti na sjednici bratov\u0161tine, no svi odreda, pogotovo stariji ga\u0161taldi, prokuratori, \u0161krivani i gvardijani\u00a0 po\u010deli su nervozno i uznevjereno mahati rukama i mrmljati, da je Bartol odmah izgubio volju za razgovor. Uz to naveliko se ve\u0107 po\u010delo pri\u010dati kako je ti\u0161njanski kanal preuzak i kako valja izgraditi most, pa su neki ve\u0107 vlastima krenuli pri\u010dati kako je ve\u0107 krajnje vrijeme da se Murter pove\u017ee s mostom, \u0161to zaista za ovakav uzak kanal ne bi trebalo biti problem. No kako<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"elementor_header_footer","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-5820","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5820"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5820\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5824,"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/5820\/revisions\/5824"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ivinj.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}